Čovjek bi svakako trebao mnogo razmišljati o blagodati koja mu obilno dolazi sa svih strana. “Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti” (En‐Nahl, 18).

Ove blagodati ogledaju se u zdravlju tijela, sigurnosti u državi, hrani i piću, zraku i vodi.

Ti posjeduješ ovaj svijet, a to ne osjećaš. Vladaš životom, ali to ne znaš. “…i da vas darežljivo obasipa milosću Svojom, i vidljivom i nevidljivom?” (Lukman, 20).

Imaš oči, jezik, usne, ruke i noge: Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!” (Er‐Rahman, 13).

Misliš da blagodat hodanja nije velika stvar, pogledaj u invalide bez nogu, ili bar jednog stopala! Zar misliš da tvoj čvrst san ne vrijedi ništa, dok bol sprečava mnoge ljude da spavaju? Ti puniš svoj stomak slasnim jelima, i piješ hladnu vodu, dok mnogi zbog bolesti ne mogu ni jesti ni piti? Razmisli o svom sluhu naspram gluhoće, o svom vidu naspram sljepoće, o zdravoj koži, koja nije ni spržena ni zaražena, i o bistrini svoga uma koji nije zahvatilo ludilo.

Da li bi samo vid zamijenio za planinu zlata? Da li bi svoj sluh prodao za dvije poljane pune srebra? Da li bi svoj jezik dao za prekrasne palače i dvorce, i bio nijem zbog toga?

Želiš li ruke odsjeći za smaragdne ogrlice? Znaj da te okružuju nebrojene blagodati i beskrajna dobrota. No, ti to ne shvataš. Život ti je pun tuge, briga i nedaća, a imaš vrućeg hljeba, hladne vode za piće, miran san i potpuno zdravlje.

Razmišljaš o onome što nemaš, a nezahvalan si na onome što imaš. Rastrgan si zbog određenih materijalnih gubitaka, a u ruci držiš ključeve sreće, posjeduješ sehare dobra, talenta i blagodati.

Stoga, razmišljaj i budi zahvalan: “A u vama su ajeti, zar ne vidite!?!” (Ez‐Zarijat, 21). Razmisli o sebi, svojoj porodici, domu, radu, zdravlju, prijateljima i svijetu oko sebe. “Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču.” (Eh‐Nahl, 83)

Iz knjige:”Ne tuguj”